Danas smo imali jedan od najemotivnijih dana u školi, a razlog toga je obilježavanje posljednjeg časa našeg profesora Salihović Zijada. Osim kolektiva iznenađenju su se pridružili i bivši učenici kojima je profesor predavao. Svi koji su bili dijelom naše obrazovne ustanove, kao učenici, roditelji ili kolege znaju da se radi o izuzetnoj osobi – profesoru koji nije samo prenosio znanje, već je ostavljao dubok trag u našim životima.

Njegov rad nije bio samo posao – to je bila misija. Svako predavanje bilo je više od lekcije – bilo je to putovanje, inspiracija, poziv na razmišljanje. Naučio nas je da cijenimo znanje, ali još više – da ga dijelimo .

Bio je strog kada je trebalo, ali pravedan. Njegova vrata su uvijek bila otvorena – kako za pitanja iz gradiva, tako i za ljudske dileme koje prevazilaze učionicu.

Mnogi učenici će zauvijek pamtiti neku njegovu rečenicu, savjet , osmjeh , pa čak i tišinu koja je govorila više od hiljadu riječi.

U našim srcima danas je mnogo emocija – zahvalnost, poštovanje, pa i doza tuge – jer odlazi "naša legenda" neko ko je bio stub ove ustanove, neko čija je prisutnost činila i zgradu i ljude u njoj boljim.

Decenije predavanja profesora Salihović Zijada oblikovale su hiljade umova. Njegov glas, energija, jedinstveni način predavanja činio je da najtežu temu učini razumljivom i zanimljivom. Sve to ostaje upisano u pamćenju svih nas koji smo imali sreću da slušamo i učimo od njega.

Iznimna čast imati ga za kolegu , prijatelja, profesora. Želimo mu puno zdravlja, sreće i svih onih sitnih radosti koje čine život potpunim.